21.03.2026.
Šoder
Dugo je vremena prošlo otkad je posljednji put pogledao u dubinu sebe. Lakše je ovako... Vrijeme nekako teče samo od sebe, a problemi se već nekako riješe. Sretan? Ehh, nemojmo pretjerivati...
Bila je subota, i upravo je kretao na put. Prokleti Zagreb i prokleta autocesta A6. Pakiranje i dosadna poslovna odjeća. Bezlični obroci u plastičnim kutijicama koje spremi dok još uopće nije gladan. Dogovori s nepoznatim ljudima - suputnicima s kojima će dijeliti život sljedećih nekoliko sati. I sve to, samo da bi došao na mjesto koje nosi i stvara svoje probleme. Svoju paletu boja, koja nije uvijek jarka i oku ugodna. Povremeno se i zapita zašto su palete tmurne. Rijetko dođe nadomak odgovora. Nikada ne pronađe odgovor.
Ipak, na put se kreće bez iznimke. "A otkud ti u Zagreb?"; "Ne dosade ti putovanja?"; "Aha, ali ti ne živiš u Zagrebu?". Ponekad je teško slušati ta pitanja.
Auto se gasi, a neudobna tenisica osjeti onaj isti šljunak velikog parkinga. Još par minuta, i morat će postati ona druga verzija sebe. Ozbiljna, neprirodna, nesigurna.
Znatiželjna.