03.09.2019.
Keras ga nije volio.
Output: 99.2% - već treći dan zaredom isti postotak. Duboko u sebi znao je da je to vraški dobar rezultat, no nešto ga je mučilo. Je li problem u modelu, ili možda u podacima? Sve bi dao da može doći do odgovora, ali umor se već dobrano osjetio. Premjestio se iz neudobnog položaja u kojem je bio već satima, naslonio na svoju skupocjenu stolicu i zamotao posljednju cigaretu prije počinka. Sat u kutu prašnjave sobe pokazivao je sitno, a kroz drveni krovni prozor već su se mogle vidjeti prve zrake sunca. Nije volio taj prizor – uvijek ga je podsjećao na stvarnost; na ritam ostatka svijeta s kojim se nikako nije mogao sprijateljiti. Za tren, cigareta je izgorila i označila kraj još jednog dana.
„Jesi li uspio?“ upitala ga je majka dok je ispijao jutarnju kavu. Čuvši to pitanje, zapitao se zašto je uopće podijelio svoj problem s njom. Ubrzo nakon, shvatio je da mu kava više ne prija, te je brže-bolje pobjegao u potkrovlje. Stepenice koje vode do potkrovlja vrlo su trošne, ali to je dobro - tako može čuti svakoga tko dolazi. U protivnom, svjestan je toga, paranoično bi osluškivao svakih nekoliko trenutaka, kako bi provjerio je li netko na dolasku. Otvorio je vrata i provjerio je li netko unutra. Kada se uvjerio da je sve u redu, tiho je zakoračio i zaključao obje brave za sobom. Sada je sve spremno za nastavak rada. 99.2% je današnji neprijatelj. Postoji nekoliko načina da se algoritam poboljša. Sve ih je već prošao nekoliko puta, ali rezultat se ne popravlja. Je li moguće da je došao do kraja, je li moguće da je razvio savršen algoritam? To je jedini zaključak koji zvuči logično, ali mora postojati nešto bolje, jer uvijek može bolje. Otključao je svoje računalo i uronuo u onaj svijet.
Output: 99.2% - nije više znao što napraviti. Iznutra je osjetio bijes, ljutnju, ali znao je da te emocije nikad neće izaći na vidjelo. Ostat će zatomljene u njemu, kao već tko zna koliko puta do sada. Ponovno je posegnuo za cigaretom, ali kutija je bila prazna. U tom trenutku sjetio se da je još ranije shvatio kako nema više cigareta, i da mora otići po novu kutiju. Algoritam ga je očito još jednom odvukao od stvarnog svijeta pa je zaboravio. Zapitao se je li još nešto danas zaboravio, i hoće li se ikad sjetiti toga. Pogled na sat otkrivao je već poznatu priču, baš kao i drveni prozor. Iscrpljen i umoran, bez posljednje cigarete, legao je u postelju i otvorenih očiju nastaviti razmišljati o svom postotku. Nije ga volio.